Kampanja "Ekološka nit koja nas spaja" Ministarstva održivog razvoja i turizma i nevladine organizacije "Euromost" nastavljena je krajem maja 2011 godine, u Bijelom Polju, akcijom lovaca iz LO "Bijelo Polje", koji su u saradnji sa Javnim komunalnim preduzećem "Lim" čistili smeće i uklanjali divlje deponije na dijelu lovišta Mračanje u blizini Pešterske visoravni.

- Puni doprinos akciji, u kojoj je učestovalo preko 60 lovaca, dali su NVO "Euromost", kao i JKP "Lim", na čelu sa direktorom Rafetom Trubljaninom, koji su obezbijedili potrebnu opremu za učesnike u akciji. Vozilom za otpremanje smeća do deponije blagovremeno je prevezeno 300 ekoloških kesa za otpad koji su lovci sakupili na terenu. Ovo je pravi potez čuvanja životne sredine.

Pitanje: Kako su podjeljena lovišta u Sloveniji i ko njima gazduje.

Sva lovišta u Sloveniji podjeljena su na:

       1. lovišta, sa kojima gazduju lovačka društva koja su  ta lovišta dobila na gazdovanje na  20 godina. Njihova ukupna površina nešto više od 85 % ukupne  površine Slovenije. Lovačka društva moraju biti obavezno članice Lovačkog saveza Slovenije. U Sloveniji je trenutno oko 21.500 lovaca, koji su preko lovačkih društava u Lovačkom savezu Slovenije.

       2. lovišta sa posebnim namenom - ima ih 12, od toga 10 je unutar Zavoda za šumarstvo (Zavod za gozdove Slovenije). Jedno lovište posebne namjene je u Triglavskom nacionalnom parku,  a jedno je u Protokolarnom objektu Brdo kod Kranja (ograđeno lovište, površine oko 400 ha). Površina tih lovišta je nešto manja od 15 % ukupne površine Slovenije i tu je stalno zaposlen profesionalni lovni kadar.

Program 7.
Preveniranje i suzbijanje bjesnila pasa i mačaka, a u zavisnosti od epizootiološke situacije i ostalih domaćih životinja

Cilj: blagovremeno otkrivanje i suzbijanje pojave bjesnila stalnim održavanjem imuniteta pasa i mačaka starijih od tri mjeseca vakcinacijom inaktivisanom vakcinom na teritoriji Crne Gore 

Pravni osnov: Zakon o veterinarstvu ("Sužbeni list RCG", br. 11/04 i 27/07) i Pravilnik o mjerama za utvrđivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnila kod životinja ("Službeni list CG", broj 17/07)

Sve češće u Crnoj Gori susrećemo se sa pojavom bjesnila, infektivnog (virusnog), oboljenja divljih (srna, divokoza, jelenske divljači, zečeva, divljih svinja, lisica, vukova, jazavaca, vjeverica, ptica i drugih) i domaćih životinja pa čak i čovjeka. Uzročnik ovog smrtonosnog oboljenja je virus koji se najčešće unosi u organizam ujedom. Virus bjesnila se sa mjesta ujeda putem nerava prenosi do mozga, poslije čega liječenje nema efekta.

Bjesnilo se najčešće javlja kod lisica. Inkubacija iznosi oko 14 dana, nakon čega se javljaju prvi znaci oboljenja koje traje 5 - 6 dana, s tim što se u posljednja 2 dana manifestuju znaci paralize. Oboljela lisica obično gubi strah od čovjeka i može da se sretne u naseljima, na ulici, u dvorištu i drugim sličnim mjestima. Luta  i ugriza sve što joj stane na put. Apetit je poremećen tako da grize i guta kamenje, drvo, razni otpad i drugo.

Mojkovački lovci i policija uspješno izveli akciju vraćanja mečeta u pećinu na planini Sinjajevini.

Naime trojica dečaka  iz Mojkovca koji su se vraćali sa planine Sinjajevine čuli su 10. januara pred veče neko cijukanje. Ne znajući o čemu se radi, prišli su maloj pećini i ugledali  troje mladunčadi medjveda, misleći se radi o mladuncima kune. Od njih troje uzeli su po njima najljepše i odnijeli ga u selo.

Tek kada su stigli u selo otkrili su da se donijeli meče. Bilo je težine oko 500 grama.

U uvodnom dijelu publikacije predsjednik Nikola Marković ističe:

Crnogorsko lovno zakonodavstvo – 100 godina Zakona o lovstvu predstavlja još jedan izdavački napor koji, tokom ove decenije, čini Lovački savez Crne Gore u namjeri da podstakne i pomogne multidisciplinarno razmatranje i proučavanje pitanja vezanih za ovu oblast.

Publikacija, koja je upravo pred čitaocem, izlazi na svjetlost dana povodom obilježavanja značajnog jubileja u crnogorskom lovstvu - 100 godina od donošenja prvog Zakona o lovu.

Cetinje i Cetinjani baštinili su od vajkada ljubav prema lovu i divljači. Nekada, u davnoj prošlosti na Cetinju, lov bješe dopunski izvor egzistencije. U lov se išlo radi obezbjeđivanja kvalitetnog mesa od divljači i krzna od njih, koja tada imaše veliku vrijednost na tržištu. Lovačkom puškom branili su se štale, torovi i kokošinjci od gladnih i krvoločnih zvijeri.

Utemeljenje savremenog lovstva na Cetinju i Crnoj Gori desiće se u drugoj polovini XIX vijeka, kada knjaz Nikola, a odmah poslije Veljeg rata (1876/78), formira na Rijeci Crnojevića, prvo od 3 uzgajališta divljači. Formiranjem i druga dva (Topolica kod Bara i Trebjesa kod Nikšića) definitivno se mjenja odnos prema divljači koja se od tada počinje da uzgaja, a raznim naredbama, kasnije, 1910. godine Zakonom o lovstvu, brižno štiti.

U posjeti Lovačkom savezu Crne Gore boravio je predsjednik Lovačkog saveza Srbije gospodin Zoran Popović. Tom prilikom susreo se sa predsjednikom Lovačkog saveza Crne Gore gospodinom Nikolom Markovićem sa kojim je vodio razgovore o dosadašnjoj i budućoj saradnji dva nacionalna saveza lovaca.

Lovački savez Crne Gore sa Lovačkim savezom Srbije ima intezivnu saradnju, koja traje od samog osnivanja Saveza. Ona je, na obostrano zadovoljstvo, posebno dobra u posljednjih 7 godina, a naručito, nakon potpisivanja ugovora o saradnji pod sloganom „Divljač ne poznaje granice“, koji je inače na inicijativu našeg Saveza potpisan između svih Lovačkih saveza, sa prostora bivših Jugoslovenskih republika.