LITERATURA
Ocjenjivanje lovačkih trofeja – divljač Crne Gore
 |
Autor: Veljko Varićak;
Uvodna riječ izdavača Duga je istorija postojanja i značaja lovačkih trofeja. Stari su onoliko koliko i sam lov, a lov je, ne zaboravimo, prva čovjekova djelatnost. U doba feudalizma oni krase zidove dvoraca moćnih vlastodržaca simbolišući njegovu snagu i moć ali i bogatstvo njegovih lovišta. Lovački trofeji bili su i toliko omiljeni simbol plemstva da se na grbovima, štitovima ili na zastavama kao motiv često nalaze glava vuka, vepra, šapa medvjeda, jelenski rogovi ili kanđže orla. U daljem razvoju ljudskog društva njihov značaj osim dokaza uspješnosti u lovu i njihovog estetskog značaja, poprima i drugi značaj. Lov poprima sportsko rekreativni i sve više privredni značaj. Lovačkim trofejima se smatraju određeni djelovi ili cjelokupni dermo-plastični preparati primjeraka odstrijeljenih divljači a zahvaljujući njima ocjenjuje se bogatstvo i kvalitet divljači u nekom lovištu, odnosno nekoj zemlji. Današnje lovstvo za razliku od onog u prošlosti počiva prvenstveno na uzgoju i zaštiti. Trofeji danas predstavljaju produkt kako prirodnih uslova staništa iz kojeg potiču tako i uloženog truda u gazdovanju lovištem gdje su odstrijeljeni. Nizom uzgojnih mjera, koje preduzima lovac uzgajivač, kao što su zimska prihrana divljači, ili uzgojni i sanitarni odstrel kojim se iz lovišta iz daljeg uzgoja odstranjuju zakržljali, prestarjeli i primjerci sa izrazito slabim trofejima određene vrste, bolesna ili na bolest sumljiva grla - postiže se dobra vitalnost populacije koja daje zdrava i trofejno vrijedna grla. Lijepo uređeni trofeji su ukras u domu lovca i podsjetnik na prijatne trenutke provedene u lovu i prirodi. Izloženi na izložbama oni su prezentuju ne samo određeno lovište već i lovni turizma koji je sastavni dio turističke ponude jedne države. Trofeji se ocjenjuju se po formuli koju je utvrdio CIC – Međunarodni savjet za uzgoj zaštitu i lov divljači. Prvi put ona je primjenjena za ocjenu trofeja izložbe u Berlinu 1937. godine. Do tada oni su ocjenjivanji, od strane stručnih komisija, posmatranjem i subjektivnim procjenjivanjem. Na područjima Crne Gore, gdje je priroda bila tako izdašna i darovala je preljepim terenima, divljač nalazi izobilje prirodne hrane što je od presudnog značaja za vitalnost populacije time i kvaliteta trofeja. Izdavanjem stručne publikacije „Lovački trofeji“ čiji je autor gospodin Veljko Varićak, ambasador CIC-a, čovjek koji je svojim neiscrpnim radom i pregalaštvom zadužio svjetsko lovstvo, pritom ne zaobilazeći lovstvo Crne Gore, želimo izraziti bar dio zahvalnosti, osobito što se ovom knjigom na sveobuhvatan način približava ovaj značajni dio lovstva, kao dio kulturnog nasleđa, našim lovnim radnicima i lovcima. LOVAČKI SAVEZ CRNE GORE Uvodna riječ Trofej divljači izaziva emocije - istinski lovac ga čuva u smislu Grčkog „trophaion“- koji je prvobitno označavao mjesto gdje je čovjek uspio da natjera neprijatelja u bijeg, a što se kasnije posmatralo kao „podvig“, nešto da se njime ponosi. Mesopotamski lovac u izvjesnom periodu drevne istorije nije čuvao jelenske rogove, radije je pravio okrugle glinene likove divljači sa rupom u sredini - i sakupljao ih i stavljao na klinove na zidu. Mi, savremeni lovci osjećamo radost i ponos našeg pravog trofeja, koji shvatamo kao kulminaciju nezaboravnog iskustva na otvorenom, u slobodnoj prirodi, uz duboko poštovanje principa i smjernica održivog gazdovanja divljim životinjama. Međutim, mi smo kao lovci svjesni činjenice da je prosječan trofej nije poznati zapis, niti „zlatni“ trofej – „ luksuz prirode“, na način kako to pominje Werner Trense iz CIC-a koji je jedan od svjetskih vodećih stručnjaka za divljač i mjerenje trofeja, - što nam zatim omogućava da utvrdimo uspjeh pravog gazdovanja divljim životinjama. CIC se, na samom početku rada, pozabavio usavršavanjem mjerenja međunarodnih trofeja. Poznate CIC stavke zasnivale su se na prvim publikacijama na kraju 19 vijeka „ Zapisi o krupnoj divljači“, napisao Rowland Ward, nakon čega su uslijedili intenzivniji radovi mnogo poznatijih naučnika kao što su Graf Meran, Nadler i krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog vijeka i radovi Boone i Crocket Club-a i brojnih međunarodnih eksperata, među kojima su se isticali Andre Jaques Hettier de Bioslambert, Kenneth Whitehead i Veljko Varićak, od kojih su zadnja dvojica bila dugogodišnji predsjedavajući CIC Komisije za Trofeje i Izložbe. Danas svi govore o „održivom korištenju“, a svijet očuvanja je prihvatio lovstvo u okviru Konvencije o biodiverzitetu (CDB), koju je usvojilo 194 države. 2004 CDB je potpisao svoje „Principe i smjernice o održivom korištenju biodiverziteta“ i proglasio sledeće: održivo korištenje je preduslov zaštite. Potrebna je fundamentalna promjena u politici jer su decenijama korisnici divljine bili u konfliktu sa njenim „zaštitnicima“. To je svakako za nas lovce i ribare izazov da na pravi način implementiramo „održivo korištenje“ na novoj perspektivi – iako je nekada u istoriji za nas lovce, entuzijaste terenskog sporta vrijednost trofeja sama po sebi predstavljajući ponosnu uspomenu, za „onoga koji ga je dobio“ bila vodeći faktor za poboljšanje formule mjerenja, u svijetu današnjice naučni aspekt ovih metoda dobija sve veću važnost. Naučno gledano, trofeji se danas posmatraju kao bio-indikator, i u vezi sa analizom gena, njihovo precizno mjerenje igra važnu ulogu za održivo korištenje naših živih i divljih resursa. Veljko Varicak, svjetski poznat kao jedan od glavnih eksperata na ovom polju zaslužuje naše uvažavanje i zahvalnost za ove publikacije o CIC sistemu mjerenja trofeja. Ponosni smo što možemo da se zahvalimo Veljku Varičaku zato što danas poznajemo radove mnogih međunarodnih eksperata i poznatih organizacija, koje su decenijama poboljšavale i „podešavale“ ove CIC formule, i što je sve to dostupno sve većem broju članova iz lovstva i naučne zajednice. Ovdje predstavljeno izdanje knjige Veljka Varićaka za Crnu Goru svakako znači važnu prekretnicu u ovom kontekstu. Dieter Schramm |
